Znak u sjeni

I u ovoj, svojoj osmoj pjesničkoj zbirci autor, i otprije odudarajući od onih koji su se svrstali uz postavangardu, svojom poezijom, čak i kad je natkriljuje upitnošću, iskazuje povjerenje u smisao: paralelizmom povezuje konkretno i apstraktno, metafizičko i stvarno, senzualizam i duhovnost, impresionizam i klasičnost, doslovnost i konceptualnost, antičko i kršćansko, profano i sakralno. Za njega je pjesnik, poput psalmopisca, “suigrač s bogom” – uspije li vratiti pjesnički proces na njegov početak dešifratora stvarnog.