S korica:
Ono što vidimo i način na koji to vidimo nije tek dio naše prirodne mogućnosti, već je usko povezano sa načinom na koji je naše društvo, tijekom vremena, organiziralo svoje oblike znanja, strategije moći i sustave želja. Više ne možemo biti sigurni da je ono što vidimo uistinu ono u što bismo trebali vjerovati…
Knjiga esejā Vizualna kultura problematizira organizirano, ali suptilno strukturiranje značajne, iako rutinske dimenzije društvenih odnosa ono viđeno. Nužnost, središnja uloga i univerzalnost vidljivoga jedan je od najznačajnijih problema moderne, dok je njegova dekonstrukcija ključna za razumijevanje postmodernog. Sukladno tome, uloga ilustracije, vizualne proizvodnje i reprodukcije, kao i percepcije postaju sve važnije teme socioloških i kulturnih studija, te kritičkih teorija likovnih umjetnosti. Socijalizacija, povijest i konvencije vizualne percepcije postaju sve važnije teme socioloških i kulturnih studija, te kritičkih teorija likovnih umjetnosti.
Autori eseja u ovoj knjizi proizlaze iz sve tri spomenute tradicije, te predstavljaju avangardu novijih istraživanja u svojim područjima. Unatoč različitosti njihovih polazišta, središnja im je problematika zajednička: vizualni karakter suvremene kulture. Reklama, film, likovne umjetnosti, novinarstvo, fotografija, televizija i propaganda, forme su reprezentacije koje autori istražuju, tvrdeći kako između vizije i istine postoji tek društvena, a ne formalna veza.
O središnjoj ulozi oka u zapadnoj kulturi pišu sociolozi, teoretičari kulture, umjetnosti, komunikacija i medija: Malcolm Barnard, Andrew Barry, Roy Boyne, James Donald, Dick Hebdige, lan Heywood, Chris Jenks, Justin Lorentzen, David Morley, John O’Neill, Michael Phillipson, Don Slater, John Smith.
Urednik knjige Chris Jenks sociolog je, predavač pri Goldsmiths’ College u Londonu. Bavi se, između ostalog, sociologijom kulture, sociologijom jezika i sociologijom djetinjstva.