S korica:
Na čelu plejade velikih pijanista nalazimo Volfganga Amadeusa Mocarta. Kako je Mocart na klaviru interpretirao svoju muziku, ili muziku drugih kompozitora? Kako je klavir zvučao pod prstima Šopena ili Lista? Pišući o pijanistima od kojih nam nisu mogli biti sačuvani zvučni zapisi, Harold Šonberg je obavio posao koji se može uporediti sa naporom arheologa: on je na osnovu prikaza koncerata, dnevnika, notnih tekstova, pisama i drugih svedočanstava rekonstruisao tehniku, stil i druge karakteristike izvođenja pojedinih velikih pijanista prošlosti – rekonstruišući istovremeno izvanredno živo i njihove biografije, duhovnu klimu njihovog vremena i kulturnoistorijski okvir njihovih često uzbudljivih i zamršenih individualnih sudbina.
Kada je reč o pijanistima od kojih su nam ostali zvučni zapisi (počevši od ploča Sen-Sansa), Šonberg se istančano čulo iskusnog muzičkog prvenstveno oslanja na svoje kritičara koji je decenijama autoritativno izricao sudove na stupcima lista The New York Times. To je pogotovo slučaj kada je reč o velikim pijanistima našeg vremena; onima koji su svojim interpretacijama obeležili pijanističku umetnost dvadesetog veka. Za svoj kritičarski rad Sonberg je dobio najviše priznanje, Pulicerovu nagradu.