Uzmite ucijelo život moj

S ovitka:

Prije svega valja reći da je autorica inteligentan, obrazovan autobiograf; ona čak možda prečesto naglašava svoju obrazovanost što ju je stekla još u djetinjstvu (glazbeno i književno obrazovanje), ali isto tako ne štedi pohvale i divljenje kada govori o svojim slavnim suvremenicima, s kojima se družila ili je s njima surađivala (Chaplin, Orson Welles, Jean Gabin, ali i Fleming, Remarque, Hemingway), i nema dlake na jeziku kad je riječ o ograničenim i neukim suvremenicima. Možda to pomalo i iznenađuje, ali je sigurno da Marlene Dietrich ne spada među one autobiografe koji su svoja sjećanja i svoje skandalozne afere ispričali nekom publicistu koji je onda od toga sačinio životopis sumnjive vrijednosti.

Knjiga obuhvaća četiri osnovna razdoblja njezina života: djetinjstvo, holivudsko razdoblje, u kojem je snimala najveći broj svojih filmova, u prvom redu s von Sternbergom (kojega je više od svih drugih cijenila i koji je, prema njezinim navodima, i napravio od nje filmsku glumicu), zatim dolazi ratno razdoblje, u kojemu je provela skoro tri godine, kao zabavljač, po raznim frontovima; i konačno, razdoblje njezinih nastupa na pozornicama, u poslijeratnom razdoblju, kad je na svojim turnejama obišla povelik dio svijeta, požnjevši velike uspjehe ne samo kod publike nego i kod mnogih kritičara.

Treba svakako istaći njezin nepоkolebljiv antinacistički i pacifistički stav, zbog kojega je morala napustiti Hitlerovu Njemačku. Zanimljivo je pri tome da je i od poslijeratne njemačke publike ne jednom doživljavala neugodnosti, pa i prijetnje smrću, kao izdajica svoje domovine. Zato se nikada i nije vratila u domovinu, a nije u njoj često ni nastupala.

Dodatak knjizi, u kojemu o autorici govore neki znameniti ljudi (Hemingway, Malraux, američki režiser Bogdanovich i dr.), vrlo je zanimljiv, jer potvrđuje njezino izuzetno mjesto među filmskim »zvijezdama«.