S korica:
Osim morske hrane, u Hrvatskoj nema jela koje Slavonija ne bi mogla poslužiti svojem gostu. Od skromne kisele repe koju u selu Svinjaru večera Relkovićev težak, proteže se slavonsko, baranjsko i srijemsko jelo do kavijara dunavske morune, koju doručkuju u nekom veleposlanstvu u Zagrebu. Slavonska je kuhinja istodobno pučki individualna i narodno kolektivna. Kao komad kruha, slanine, sira, luka – ona se brine za pojedince: za torbu konjara, svinjara, čordaša. Pazi na korpu proštenjara, pinkl skitnice, vreću prosjaka. No, slavonska hrana je i kolektivna. Nudi je vojnički kazan, samostanski kotao, bolnički tanjur, lončić u sirotištu, zdjelica u uboškom domu, zatvoru. Slavonska je hrana i gradski profinjena. Uz praznu krumpirovu juhu i golu grahovu čorbu, nudi i krepku supu od šparoge i ujušak od fazana. Uz žgance s čvarcima i sirom, te uz grenadir-marš nudi jetru od guske kuhanu u mlijeku, te prsa pečene patke. Slavonski seoski kolač je jednostavna lepinja, ali i gradski slavonski kolač zvan Damin kapric.





