Slavonija

Povijest naselja i podrijetlo stanovništva

Predgovor:

Slavonija je jedna od povijesnih pokrajina Republike Hrvatske. U prošlosti se prostirala dalje prema zapadu nego danas. Svoj današnji opseg dobila je krajem 17. stoljeća, nakon što je oslobođena od turske okupacije. U širim zemljopisnim okvirima Slavonija zauzima južne krajeve prostrane Panonske nizine preko koje je uvijek bila povezana s europskim Zapadom, Sjeverom i Istokom. Slavonija je postala domovinom Hrvata u 7. stoljeću. U 8. i 9. stoljeću činila je središnji dio kneževine Panonske Hrvatske. Od 10. stoljeća, nakon sjedinjenja s kneževinom Dalmatinskom Hrvatskom, postala je sastavnom zemljom Kraljevine Hrvatske.

Nakon ulaska hrvatske države u savez s Kraljevinom Ugarskom, Slavonija je zadržala svoj stariji državnopravni status i, premda ograničena u svojim nadležnostima, mogla je, bar donekle, odlučivati o svojoj daljnjoj sudbini. Iako je starohrvatsko plemstvo u Slavoniji u doba srednjega vijeka bilo dobrim dijelom pomadžareno, slavonski Hrvati po selima nisu se bitnije izmijenili. Takvo stanje zadržalo se sve do turske okupacije Slavonije u prvoj polovini 16. stoljeća. Za vrijeme turske vladavine u Slavoniji su se dogodile krupne demografske promjene. Velik broj slavonskih Hrvata napustio je u to doba svoj zavičaj te se preselio u sigurnije zapadne krajeve. U opustjela slavonska sela Turci su naselili pravoslavne Vlahe koji su im služili u njihovim martološkim četama. Ti Vlasi naselili su ponajviše krajeve starohrvatskoga Svetačja, Požeške kotline i još neke krajeve brdske Slavonije. Oni su tu ostali i nakon turskog povlačenja. Sve do sredine 19. stoljeća Vlasi su u Slavoniji živjeli pod svojim pravim etničkim imenom, a potom su posredovanjem Srpske pravoslavne crkve prihvatili srpsku narodnost. O tome se dosad u našoj povijesnoj znanosti nije iznosila prava istina, pa će zadaća ove knjige biti da te propuste barem dijelom ispravi.

Radeći na ovoj knjizi služio sam se brojnim povijesnim izvorima, ponajprije Diplomatičkim zbornikom HAZU-a i drugim Akademijinim edicijama. Zatim sam se koristio mnogim starijim i novijim djelima. Osim toga koristio sam se i neobjavljenom povijesnom građom, prvenstveno onom koju sam našao u Hrvatskom državnom arhivu i Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu te Ratnom arhivu u Beču. Na početku knjige smatrao sam da će biti korisno ako kažem i nekoliko riječi o savsko-dravskom međuriječju prije nego su Hrvati doselili u ove krajeve. Daljnje topografsko gradivo obradio sam prema teritorijalnoj podjeli Slavonije po županijama iz 1997. godine. Kao Hrvat i rođeni Slavonac želio sam ovom knjigom dati svojim zemljacima cjelovitu povijesnu sintezu o slavonskim naseljima i njihovu stanovništvu. Trudio sam se u njoj obuhvatiti sve važnije činjenice, ali sam svjestan da sam tijekom rada dosta toga propustio. Očekujem da će to u budućnosti dopuniti mlađe generacije hrvatskih istraživača.

Na ovom mjestu dužan sam zahvaliti svima koji su mi prilikom rada na ovoj knjizi na bilo koji način pomogli. Ponajprije želim zahvaliti Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti koja mi je omogućila višekratni rad u Ratnom i Državnom arhivu u Beču. Veliku zahvalnost također dugujem recenzentima rukopisa akademiku Andri Mohorovičiću i prof. dr. Josipu Barbariću, koji su me prijateljski upozorili na učinjene propuste. Posebnu zahvalnost dugujem izdavaču Golden marketingu u Zagrebu i njegovu direktoru, gospodinu Franji Maletiću, koji je najzaslužniji što je ova knjiga tako reprezentativno opremljena. Spomenuta izdavačka kuća financirala je moj rad na istraživanjima u Državnom i Ratnom arhivu u Beču za što joj dugujem trajnu zahvalnost.

Mirko Marković