Slava križa

simbolika i slike vjere u ranokršćanskom kulturi

S korica:

U KRŠĆANSKOJ UMJETNOSTI PRVIH STOLJEĆA Očito je kako sveta ljepota pripovijeda svoj iskon, koji nije odavde, s ovoga svijeta. Ljepota svetoga ne dolazi iz čovjekova djela, nego iz djela Božjega. Svoj izvor ona pronalazi onkraj svega vidljivoga i svega lijepoga što ljudske oči mogu vidjeti, a ruke dodirnuti. Ljepota se raskriva iz nevidljivog i svetog iskona te odatle postaje povijesno iskustvo koje zahvaća život ljudi. Umjetnost po svojoj ljepoti otisak je slave Svetoga koja vodi u preobraženu stvarnost »novoga neba i nove zemlje«. U tom smislu, liturgijska je umjetnost eshatološka, jer ona pokazuje svijet i čovjeka »kakvi će biti«.

»Ako ti priđe neki poganin i priupita te – ‘pokaži mi svoju vjeru’ – pisao je Ivan Damaščanski – ti ga odvedi u crkvu i pokaži mu kako je uređena i objasni mu niz svetih slika.« Vjera, slike i ljepota žive u izvornom jedinstvu.

Vjera je živjela i u slikama. A slike su živjele u vjeri prvih kršćana. U svetim slikama oslobađa se slika povijesnog svijeta kršćanskih zajednica. A ta slika pruža uvid ne samo u određeno povijesno razdoblje nego i u vjeru rođenu iz susreta s evanđeoskom istinom.