Ruska avangarda 2 : književnost i slikarstvo

• knjiga ima posvetu na predlistu

Nastavak kultne knjige koja se afirmirala u svjetskim razmjerima, čuvene Flakerove “Ruske avangarde” objavljene 1984. godine.
Povod izdanju ove knjige postalo je objavljivanje knjige istoga autora na ruskom jeziku pod naslovom “Živopisnaja literatura i literaturnaja živopis” (Slikar­ska književnost i književno slikarstvo). Knjiga je objavljena u Moskvi u nakladi “Tri kvadrata”, 2008, a uredila ju je Natalija Zlydneva, suradnica Instituta za slavis­tiku Ruske akademije znanosti.

“Kako je knjiga izazvala zanimanje u Rusiji i u nas, autor je na poticaj kolega Velimira Viskovića u Zagrebu i Gojka Tešića u Beogradu odlučio prirediti izdanje takve knjige na hrvatskom jeziku, ali po sadržaju različite od ruskog izdanja, pa se ona ne razlikuje samo po naslovu od ruskoga predloška.

Pretežno se sastoji od tekstova koji su već poznati obaviještenu čitatelju iz hrvat­skih i srpskih časopisa i zbornika, ali je jedan dio autor morao prevesti s ruskoga jezika jer su samo na tom jeziku bili pristupačni. Ova je knjiga znatno obogaćena probranim likovnim prilozima koji u njoj prate autorov tekst, a nešto dulje legende ne informiraju samo o autoru i naslovu slike te aktualnom vlasništvu, nego i po­vezuju slike s autorovim tekstom.

Pri tome se autor može pozvati na iskustvo svoje knjige ‘Ruska avangarda’, izdane već daleke 1984, nastale u suradnji s Mihajlom Arsovskim, premda to izdanje smatra neponovljivim. Različito od tog izdanja i dobrih običaja onih vremena, u novoj se knjizi ruska imena umjesto dosad i u nas uobičajene transkripcije, redovito transliteriraju. Ono što nije moguće provesti na području srpske ćirilice, bitno različite od ruske ćirilice, moguće je primijeniti na području latinice, kako hrvatske tako i češke ili slovačke, zahvaljujući dijakritičkim znakovima koje je prihvatila znanstvena transliteracija u citiranju ruskih izvora na engleskom i na njemačkom području, s time da našem čitatelju takva transli­teracija ne pravi poteškoće u čitanju imena. Ako znamo kako se izgovara Shakespeare, onda ćemo valjda znati kako čitati Marinu Cvetaevu, koje je romane pisao Andrej Belyj, a probavit ćemo jamačno i stihove Sergeja Esenina!

Sretno čitanje uz zahvalnost urednicima i suradnicima u nastanku ove knjige želi autor.”