Psihologija gomila

S ovitkom:

Gustave le Bon (1841-1931) spada u brojnu skupinu konzervativnih teoretičara XIX. stoljeća za koje nastanak modernog društva znači i njegovu degeneraciju. Knjiga Psihologija gomila (1895) doživjela je pedesetak izdanja u Francuskoj, a u razdoblju uspona totalitarističkih poredaka bila je omiljeno štivo liberalne inteligencije. Prvi prijevod ove knjige pojavio se kod nas 1920. godine. Činjenica je da gomile nisu skup pojedinaca koji ih sačinjavaju već više; skupine u kretanju, uzburkane, žestoke u izražavanju osjećaja, povodljive, nepredvidive, razdražljive ali patetično iskrene. Ljudi svedeni na gomile kao da su svugdje isti, kao da se ništa nije promijenilo stoljećima, kao da nema razlike u tome pokreću li ih blistavi ideali ili niske strasti. Sudbina ljudi jest da budu dijelovi te snage promjena koje pokreti masa nose. Cijena toga jest gubitak individualnosti u masi, a dobitak jest privremena sigurnost koju nudi osjećaj zajednice.