S korica:
Bhagavadgitā znači »pjesma o bogu«. Ona je srž indijske duhovnosti. Taj sveti tekst uči čovjeka da pobijedi svoje niže instinkte i u potpunosti spozna vlastite mogućnosti, da spozna da je jedno s Bogom, da je ātman.
Prije pet tisuća godina Gospod Kršna je prenio svoje znanje Arjuni. Bilo je to na bojnom polju, neposredno uoči velikog rata u kojemu su se snage dobra sukobile sa snagama zla. Taj je rat bio simbol vječne borbe u čovjekovu srcu i pokazuje kako treba činiti dobro a kako se obraniti od zla. On predstavlja unutarnju borbu koja se nesmanjena nastavlja sve do danas. Gita govori o toj unutarnjoj borbi, njezino je učenje vječno i univerzalno, ono se jednako odnosi na ljude svih podneblja i svih vremenskih razdoblja, od Arjune do današnjeg čovjeka.
U listopadu 1984. godine Sri Sathya Sai Baba održao je na teluškom jeziku trideset četiri predavanja na temu Bhagavadgīte studentima Svog ašrama u Prasanthi Nilayamu, u južnoj Indiji. U tim govorima usredotočio se na dva poglavlja Gite, dvanaesto, koje ističe put odanosti i drugo, koje naglašava put mudrosti i djelovanja. Svako od tih predavanja služi kao podloga slijedećima, a ipak je svako od njih cjelina za sebe. Čitatelj može početi s proučavanjem bilo kojega od tih predavanja i ako provodi ta učenja u život, uživat će slatkoću uzvišene duhovne svijesti koja će prožeti njegov život.