S ovitka:
Tko je bio Neron? Što je na njemu podsticalo ljudsku radoznalost i maštu, da se njegovu osobu uzimalo predmetom tolikih razmatranja i prikaza? Njegov lik nije samo poslužio uzorom apokaliptičkoj zvieri sv. Ivana već je i kasnije postao središtem radnja u operama Händela i Rubinsteina, drami Wildbrandta, romanima Ecksteina i Sienkiewicza, a u sadašnjosti se njime u više mahova poslužio ! slikopis.
Da li je on bio zaista tako nastrana i nakazna narav, kako ga se prikazivalo ili je bio žrtva svoje okoline? Podrietlom iz degenerirane obitelji Klaudijevaca Neron je već zarana imao nesreću, da se svojim navikama, svojim strastima i razuzdanošću zamjeri konzervativnom rimskom plemstvu, makar da nije u svojim nastranostima premašio Kaligulu ili Heliogabala. Ali njegova želja, da u javnim nastupima pokaže svoje pjevačke i glasbene sklonosti, izazivala je prezir rimskih patricija a kasnije i mržnju, jer su u tim nastupima vidjeli sramotan čin i za državu. Ta zalutalost ukusa izvrgla ga je svim onim prikazima rimskih povjesničara, koji su ga žigosali žigom komedijaštva. S druge strane je nesretni požar Rima godine 64. natjerao Nerona, da na nagovor svojih prijatelja, okrivi nevine kršćane radi paleža. Kršćani mu nisu nikad zaboravili, da je on prvi za počeo progonima njihove vjerske braće, i tako je u unakrstnoj vatri prikaza rimskih povjestničara i kršćanskih pisaca došao njegov lik do nas u čitavoj svojoj čudorednoj nakaznosti.
Poznati povjesničar Arthur Weigall nastoji, da nakon temeljitih i objektivnih studija o Neronu, pri-kaže njegov lik i da dade rješenje pitanja, koje je oduviek zanimalo ljude, da li je Neron bio zločinac ili bolestnik. Makar da je ovo pitanje još uviek složeno, jedno je točno, a to je, da je Weigallu uspjelo pružiti što jasnije obrise lika čovjeka, koji je u tolikoj mjeri zaokupio maštu ljudi kroz skoro dvadeset stoljeća.







