Napokon socijalizam!

kolumne, 2016.-2020.

S korica:

„Rođen 1971., pripadam generaciji koja nije imala vremena podleći iskušenju komunizma i odrasla je svjedočeći potpunom neuspjehu sovjetskog sustava. Poput mnogih i ja sam 1990-ih bio više liberal nego socijalist, ponosan poput pauna na svoja mudra zapažanja, sumnjičav prema starijima i nostalgičarima svih vrsta, nisam podnosio one koji su unatoč svemu odbijali uvidjeti da su tržišna ekonomija i privatno vlasništvo dio rješenja.

Ali, eto: trideset godina poslije, 2020., hiperkapitalizam je otišao predaleko i sada sam uvjeren da je nužno razmišljati o novom prevladavanju kapitalizma, o nekom novom obliku socijalizma, participativnom i decentraliziranom, federativnom i demokratskom, ekološkom, feminističkom i višerasnom.

Povijest će prosuditi je li riječ “socijalizam” definitivno mrtva i treba li je zamijeniti. Osobno mislim da ju je moguće spasiti, štoviše, vjerujem da je to i dalje najprikladniji pojam za označavanje ideje ekonomskog sustava koji bi bio alternativa kapitalizmu. U svakom slučaju, ne možemo se zadovoljiti time da budemo “protiv” kapitalizma ili neoliberalizma: moramo ponajprije biti “za” nešto drugo, a to zahtijeva da definiramo idealni ekonomski sustav koji želimo uspostaviti, pravedno društvo koje imamo na umu, neovisno o imenu koje mu na kraju odlučimo nadjenuti. Danas je postalo uobičajeno govoriti da aktualni kapitalistički sustav nema budućnosti, jer odviše produbljuje nejednakosti i uništava planet. To je točno, no sve dok nema jasno definirane alternative, pred postojećim sustavom je dug život.“