Moraš jednom i pucat, nemoš samo dodavat!

S korica:

Premda zamišljena kao biografija Slavena Bilića, knjiga glazbenog kritičara i novinara Ante Batinovića, osim što motri etape iz života i karijere poznatog nogometaša i aktualnog izbornika, ide dalje i izmiče strogim pravilima biografizma. Ona je prije portret mnogolikih svjetonazora Slavena Bilića, nego klasično napisana biografija.

Mjesto autorova i izbornikova susreta najčešće je mistični splitski kafić »Sing Sing«, sugovornici u opuštenoj atmosferi, »u diktafon«, pričaju o životu i postojanju uopće, o svakodnevici, o Bilićevim nogometnim i trenerskim fazama, o glazbi i businessu, o politici, djetinjstvu i odrastanju, o sklonostima i planovima…

Ono po čemu se. međutim, Batinovićeva knjiga izdvaja iz svega što je dosad napisano, ili i će biti napisano o Biliću, zasigurno je kut iz kojeg se tretira njegova građanska i profesionalna osoba. Autoru ne pada na pamet objektivizirati vlastiti »predmet«, držati se faktografije kao pijan plota ili čačkati po Bilićevoj privatnosti. Njega naprosto ne zanimaju iznutrice medijskog žutila. Slaven Bilić u njegovoj je knjizi voljen i dostojan svakoga poštovanja. Kad kažemo voljen, važno je znati da pritom mislimo, kako je uostalom i red, na potpuno nekritičku ljubav. Stoga je knjiga Moraš jednom i pucat, nemoš samo dodavati, knjiga osobitih emocija, intimistički portret kroničara i prijatelja. Rekli bismo, upravo onakva kakva i priliči čovjeku koji izmiče svakoj prosječnosti – Slavenu Biliću