- s posvetom autorice
S korica:
Sa Žuži Jelinek se ne moramo u svemu složiti, ali činjenica je – sve što tvrdi, temelji na vlastitom iskustvu. Za nju nema tabu tema. Oduvijek su najvažnije mjesto u njezinu životu zauzimali ljubav i seks. Njoj je ljubav pokretač svega, a muškarci su joj slaba točka, Praštala im je i neoprostivo, osvajala ih, ali i oni su se trudili oko nje. U tom odnosu nitko nikome nije ostao dužan«.
Nije voljela vladati, još manje biti podređena ikome – pa ni tim ču-desnim stvorenjima. S posebnom radošću ističe da su joj oni sve to vraćali na najbolji mogući način. Mnogima je slomila srce, no kad je to najmanje očekivala, doživjela bi ono čemu se nije nadala.
Premda nikad nije bila kategorična u svojim tvrdnjama, s iskustvom koje je imala, bilo je ipak pitanja koja je i sama sebi postavljala mijenjaju li se muškarci, uopće? Žena koja se družila s mnogima, s mnogima i ljubovala, na kraju će ipak reći – ne!
Ona tvrdi da su uvijek uzimali ono što su željeli, nuđeno nikad nisu odbijali, činili sve moguće dok ne osvoje. Posebno im je godio osjećaj da se zemlja vrti oko njih«. Svoje ljubavničke izlete nikad nisu smatrali katastrofom, a kad bi oni bili prevareni – padali bi u depresiju. Ali, i unatoč svemu tome, bez njih se ne može – živjeti. Oni su takvi kakvi su.
Žuži misli kako je na ženama da im se prilagođavaju, ali ne iz straha, već zbog toga što su pametne. One uopće nisu slabiji spol, one svaku vezu usmjeravaju onako kako to one žele ako im je do nje stalo.
Ženi s ovakvim životnim i ljubavničkim iskustvom moralo bi se vjerovati. Muškarci su joj uglavnom vjerovali, a ona je prema njima bila, čini se, manje povjerljiva. No, to ne znači da ih nije voljela.
Ivanka Vranković





