Izgubljeni zavičaj i 12 novela

Kraći roman ili dulja pripovijetka, Izgubljeni zavičaj (1955), odredio je Novaka kao jednog od najznačajnijih pisaca hrvatskog egzistencijalizma. Taj je tekst također uveo teme i motive koje će Novak opsesivno razrađivati u potonjim prozama. Pripovjedač Izgubljenoga zavičaja kao odrastao muškarac dolazi na otok na kojem je proveo djetinjstvo te se kroz četiri priče koje predstavljaju četiri godišnja doba (šišanje ovaca, ribolov, berba grožđa, pečenje rakije) bavi problemima vremena, sjećanja i zaborava. U središtu teksta nalazi se naknadno sjećanje pripovjednoga subjekta koje razara ideju o njegovu arkadijskom djetinjstvu tako što u njem pronalazi niz klasnih, rodnih i ideoloških pukotina.