Filozofijske analize moderne umjetnosti

Kafka, Proust, Picasso

S korica:

Knjiga Waltera Biemela iznimna je po svojem jasnom opredjeljenju da umjetnost razumije i protumači polazeći od filozofije. Biemelovi ogledi iz filozofije umjetnosti uzorno ozbiljuju ambiciju filozofijskog pristupa umjetničkim djelima, koji želi omogućiti da do riječi dođe umjetnost a ne teorija o njoj i time služiti umjetnosti a ne poslužiti se njome. Takav se pothvat naslanja na fenomenologiju i filozofiju egzistencije te prvenstveno na Heideggerovo i Nietzscheovo poimanje umjetnosti. Biemel izabire autore i djela iz područja književnosti i slikarstva (Kafka, Proust, Picasso) i na tim primjerima nesumnjivo relevantnim za modernu umjetnost općenito demonstrira vlastiti filozofijski pristup. Pomnom analizom nekoliko Kafkinih pripovjetki (U kažnjeničkoj koloniji, Umjetnik u gladovanju, Jazbina), Proustova cjelokupnog djela i dijela Picassova opusa (Poliperspektivnih ženskih portreta), Biemel pokazuje da umjetnost nije puka kopija života nego da se, naprotiv, samo u umjetnosti i iz nje možemo približiti razumijevanju suvremenosti kao doba u kojem čovjek drugog čovjeka promatra kao objekt nad kojim želi imati apsolutnu moć upravljanja… nije slučajno da taj proces progovara u umjetnosti.«