Bronca 98

S korica:

Imao sam nepunih 13 godina dok je Hrvatska blistala u Francuskoj. Budući I da je moja obitelj zbog rata izbjegla iz Zatona kraj Obrovca u Zadar, prvo smo se smjestili u hotel Kolovare pa u Iž. I tu, u Ižu, mi klinci zaposjeli smo dvoranu s televízorom u prizemlju te po cijele dane nestrpljivo čekali kad će prijenos iz Lensa, Nantesa, Bordeauxa, Pariza. Otac Stipe i stric Željko s velikom skupinom odraslih dežurali su malo dalje. Stvarno je bilo nezaboravno.

Ja sam tada već šestu sezonu bio registriran za zadarski podmladak, o nogometu i nogometašima znao sam dosta, iako niti jednog nisam poznavao.

Normalno da sam ludovao kod svakog našeg pogotka, a od vriske brojnih navijača ništa se nije čulo u našem skromnom hotelu. Nisam pratio samo susret s Nizozemcima – zbog Ljetnog kampa HNS-a boravio sam u Poreču pa smo broncu proslavili u pravom sportskom društvu. Vjerovao sam u naše, u kvalitetu te velike generacije.

U to vrijeme nisam se usudio pomišljati da ću biti reprezentativac, premda bih sam sebe ulovio u maštanju: KAD BIH BAREM JA TAKO…!

Luka Modrić