Besmrtnost

Nastojeći odgovoriti na pitanje što to u našem današnjem svijetu, u kojem kamera i fotografski aparat imaju premoć i posvuda su prisutni, čovjeka pojedinca čini jedinstvenim, neponovljivim i određuje njegovu osobnost, autor ispisuje okvir romana o svojoj junakinji Agnesi i članovima njizine obitelji. U taj okvir o običnom životu jedne obične žene on umeće brojne manje anegdotalne pripovjedne cjeline i esejističke pasaže o ljudima koje povijest i kolektivna memorija bilježe kao “besmrtnike” – kao što su npr. Goethe, Hemingway i dr., te o besmrtnim likovima iz knjiga. Tako ova dva romaneskna tijeka teku povezana istom središnjom temom i međusobno se nadopunjuju u funkciji ilustriranja autorovih misli i pitanja, koja on gdjekad dovodi do apsurda, u kojem se ipak ističe cvijetak potočnice kao metafora traga ljepote i smisla.