S korica:
Rakete, prozne fragmente iz posmrtne ostavštine, Baudelaire počinje bilježiti već 1855., pridružujući im od 1859. nadalje i druge zapise, pod naslovom Moje razgolićeno srce, a prve dojmove o Belgiji zapisuje 1864., ubrzo nakon svojeg dolaska u Bruxelles. Uslijed bolesti i prerane smrti, tri zasebno koncipirana – za autora i te kako bitna – književna nacrta nisu okrunjena i knjigama. No ta »zagonetka« ne zasjenjuje nimalo dojmljivost sačuvanih fragmenata. Iza razlomljene, trpke proze stoji nadasve snažan spoznajno-kritički poriv Baudelairea-mislioca, s »elementima« lirskog pjesnika »u tragovima«, poriv što ga s vremenom tjera sve dalje od intimizma jastva, autobiografskih sjećanja, prizvanih snova, satiričkoga i pamfletskog obračuna sa svojim stoljećem i svijetom. Taj svojevrsni torzo posthumnih djela ne nudi samo potresno svjedočanstvo o najtežem životnom razdoblju genijalnog francuskog pjesnika i neupitne dokaze o paradoksalnoj vidovitosti njegova rastrojenog duha, nego nam ukazuje i na dotad neslućene mogućnosti fragmentarnog pisma.