S ovitka:
»Ljubavnim pismima hrvatskih književnika«, koja se u obliku antologije prvi puta pojavljuju u povijesti našeg izdavaštva, ne može se, doduše, potvrditi tvrdnja da su u našem stoljeću otkucaji srca postali tiši od otkucaja strojeva, ali se može dokazati nešto, što je malne ravno tome. Ostavivši ljubavnicima tek toliko vremena da svoje ljubavne ushite i snatrenja ponajčešće izražavaju putem telefona, ovo je vrijeme sferu intime približilo javnosti kao svako drugo saopćenje. Stoga nije čudno što jedni svoju privatnost prikrivaju gotovo poslovnim rječnikom, a drugi rečeničnim klišejima, gdje se u obliku zazora od intime ukotvio strah.