S ovitka:
Budući da je Svetozar Pribićević u početku svoga političkog djelovanja smatrao da su Hrvati i Srbi jedan narod, svoju je političku aktivnost usmjerio na izgradnju jugoslavenskog unitarizma te se zalagao za centralističko uređenje.
Nakon šestojanuarske diktature 1929, ukidanja Ustava i uvođenja diktature kralja Aleksandra, ubrzo je i Svetozar Pribićević iskusio svu surovost režima i na sebi. Godine 1932. odlazi u inozemstvo i u Parizu kao politički emigrant piše i objavljuje 1933. godine na francuskom jeziku knjigu »Diktatura kralja Aleksandra« kao svoj politički obračun s kraljem Aleksandrom. U toj se knjizi izjašnjava za republikansko i federalno ustrojstvo Jugoslavije.
Uz mnoge izražene subjektivne stavove, knjiga je zasnovana na autentičnim dokumentima i svjedocima »neprijeporne i neporecive časti, a kojih su svjedoci živjeli usred tih događaja«.
Autor govori o svim zakulisnim spletkama dvorske kamarile, truležu i grčevitoj borbi stranaka, što je ideju jugoslavizma pretvorilo u ideju nejednakosti i nasilja na samom početku osnivanja. Potresno je svakako i svjedočanstvo o Solunskom procesu, »najmračnijem i najsramotnijem događaju u povijesti Srbije.«
Knjiga je u nas prevedena prvi put 1952. godine. Ovo »Globusovo« izdanje prvi je integralni prijevod s francuskog originala.







