Iz predgovora:
“Kad me prvi put netko od ispijenih rekonvalescenata netom uteklih s intenzivne njege, izmučenih „čiraša”, grizica koje „žderu” sve osim hrane ili pak „sportaša” kojima jutro počinje sa sto trbušnjaka, a dan završava trčanjem, s „visine” i prezrivo zapita: „Jesi li to uvatija koji kil?”, prilijepit ću mu šamar! Jer, što je puno, puno je, a aktualna opsesija mršavošću i – rekla bi moja baka – „sučijavim” izgledom, prešla je baš sve granice.
Da su Hrvati na ti s globalnim trendovima, znali smo i bez anketa koje šarenim tabelama i grafikonima pokazuju da smo „popušili” sapunice, tabloide i bedaste sit-come uvjereni da su baš ti otpaci globalne pop-kulture vjerodajnice za ulazak u društvo „naprednoga” svijeta. No, još mnogo prije svoju smo pripadnost globalnom selu pokazali opsjednutošću suvišnim kilogramima, debljinom, nutricionističkim brljanjima i dijetama. Uostalom, već godinama baš svaka nova trendovska dijeta, još od one mesožderske Atkinsonove do raznih inačica „astronautskih”, South Beacha ili prehrane u Zoni, mjesecima se držala na listi domaćih književnih bestselera.
Riječ je o pravoj epidemiji. Većina mojih poznanika na zobenim je pahuljicama i nemasnome jogurtu, a nekoć obilne zajedničke večere kod obiteljskih prijatelja svele su se na pola čaše crnog – uz „alibi” da je ono antioksidans (!) – i riblji filet bez ulja. lako kubansko iskustvo, gdje su danas vele najzdraviji i najdugovječniji ljudi, kaže da je tajna vitalnosti u puno kave, cigara i seksa, medijska nas centrifuga uvjerava da je zalog dugovječnosti tek asketizam dostojan sv. Franje.
I kao da sve to nije dosta pa vam dio televizijskih reklama licemjerno uvaljuje u ruku pivo, a ona druga polovica, čajeve i kapsule za mršavljenje. Čudi li onda ikoga da zbog naših frustracija i grizodušja nakon noćnih pohoda na frižidere, farmaceutske kompanije, pa čak i nadrimajstori tihog obrta iz iznajmljene garaže, muzu golemu lovu na besmislenim preparatima za „učinkovito skidanje prekomjerne težine”.
Dok bonkulovići drže da je riječ o podloj uroti protiv svega što iole vrijedi – uključujući janjetinu, škampe, čokoladu i lignje, a odnedavno i morsku sol – žestoka se kampanja nastavlja pa i ozbiljni nutricionisti i bleferi, trigliceridima i povećanim masnoćama plaše populaciju u najboljim godinama i djecu u vrtićima. Plaćeni oglasi, popularna znanost i statistika iz dana u dan stoga nam poručuju: nacija je zabrinjavajuće debela.
Posljedice ovih kampanja odavno su već katastrofalne, a znače veličanje gladi i sramotnu segregaciju ljudi zdrava apetita. Ako vas, recimo, za doručka u nekom boljem hotelu spopadne glad i podlegnete napasti puneći tanjur kajganom, rumenim fetama rostbifa, grudama svježeg kravljeg sira i toplim pecivom, spremite se za otvoreni prijezir i ubojite poglede gostiju zgrbljenih nad svojim niskokaloričnim jogurtima, zelenim čajevima i integralnim muslima. I što onda? Valja se jednostavno oduprijeti te zbog terora novih gastro-fundamentalista ponosno i puna grla kliknuti: „Ja danas i jedem i pijem!”
Svima vama koji ovako mislite namijenjeni su i reci koji slijede, kao dokaz da i bonkulovići -gurmani i izjelice – mogu jesti zdravo. Čak i skinuti koji kilogram viška, čiste savjesti, zdrava apetita i – u slast.”
S korica:
Poznati gurman, bonkulović, kuhar i rock-kritičar Zlatko Gall poigrao se s naslovom ove slasne, raskošne, a ipak jednostavne mediteranske kuharice. Zar bonkulovići idu na dijetu? I treba li im ona? Gall je ovu svoju novu kuharicu duhovito nazvao dijetom jer je sastavljena od jednostavnih recepata koji se temelje isključivo na zdravim i svježim sezonskim namirnicama, a bogatstvom okusa i mirisa zavest će svakog pravog bonkulovića, odnosno gurmana.
Knjiga je podijeljena u dva dijela, u prvom – Dijeti za bonkuloviće – jela su grupirana po osnovnoj namirnici, a svaka namirnica počinje pričom o modernoj i tradicionalnoj pripremi ukusnih i slasnih jela u različitim kombinacijama. Svaku tu priču prate slasni recepti bogata okusa, baš za bonkuloviće.
U drugom dijelu, Pršure i teće Mediterana, u uvodima su priče o začinima i namirnicama karakterističnima za Mediteran, od Dalmacije preko Italije i Portugala do sjeverne Afrike, te one o tradicionalnoj dalmatinskoj kuhinji. Neki začini često se u Dalmaciji upotrebaljavaju u određenim vrstama jela ili u određenim načinima pripreme. Također, neke namirnice, poput primjercie smokve, nisu uobičajene u slanim jelima, a ovdje se nude kao namirnice koje obogaćuju okuse takvih jela.
U ovoj kuharici naći će se recepti koji su autorske varijacije starih i tradicionalnih recepata, moderne inačice portugalskih i drugih mediteranskih poznatih jela.