Zagrepčani i vaši i naši

• s posvetom autora

S korica:

Stalna mu je opsesija bio pojam Zagrepčana. Koliko je ona izvorno njegova, a koliko mu je nametnuta, pitanje je na koje nije lako dati jednostavan odgovor. No, kako god bilo, svaki će analitičar njegovih tekstova, pa i ovih – ili, točnije, pogotovu onih – sadržanih u knjizi, morati priznati da u tom pogledu za njega nikada nije bilo dvojbi: slobodno interpretirano, za Milčeca su Zagrepčani svi oni – i vaši i naši – koji žive ili su živjeli u ovome gradu i koji ga, uz to, vole.

Takva njegova interpretacija Zagrepčana nailazila je na osporavanja s različitih polazišta. Mogla su se, na primjer, čuti predbacivanja da se dohvatio takve interpretacije kako se ne bi zamjerio onim zagrebačkim gradonačelnicima – a takvih nije bilo malo – koji nisu bili rođeni u Zagrebu, a doživio je i to da i njemu samome odriču pravo da se smatra Zagrepčaninom, ponajmanje pak purgerom, jer je Bukovac, danas elitna rezidencijalna četvrt, u vrijeme kada je on rođen (uoči Drugog svjetskog rata) bio „prava selendra, sa štalama, kotcima i kokošinjcima u svakome dvorištu“.

Knjiga koja nam je u rukama svojevrstan je odgovor i na takve prigovore i zamjerke, ali tekstovi od kojih je sačinjena nipošto nisu pisani s tim ciljem; da se Milčecu za takve prigovore s punim pravom fućka, on je pokazao još „Zviždukom s Bukovca” (1975.).

Živko Gruden