To umijeće stiha

Nedavno otkrivena predavanja, zabilježena na vrpcama, koja je jedan od najistaknutijih pisaca 20. stoljeća držao na Harvardu 1967. – 1968. godine. Borges govori o zagonetnosti poezije, koja je u svojoj biti nerazrješiva, o metafori i vještini kombinatorike, kazivanju pripovijesti – od drevnih epova do romana i hollywoodskih filmova, o glazbi riječi i problematici prevođenja, odnosu mišljenja i poezije, koji ne moraju nužno biti povezani. Knjigu zaključuje poglavlje “Pjesnikova vjera”, u kojem autor, određujući sebe prije svega kao čitatelja, opisuje svoj odnos prema književnosti. U svim ovim predavanjima ogleda se njegova golema erudicija i načitanost, te za njega karakterističan blago ironičan otklon prema temi, a potku predstavlja vlastita poetika, o kojoj on, doduše, nigdje eksplicitno ne govori, ali je u tumačenju pojedinih književnih fenomena ipak toliko prisutna, da se ovi tekstovi mogu razumjeti kao svojevrsno izlaganje teoretskoga utemeljenja na kojem počivaju Borgesove kratke priče.