Predgovor:
Postaja Australske nacionalne antarktičke istraživačke ekspedicije na otoku Heard uspostavljena je u prosincu 1947., a ukinuta potkraj 1954., poslije sedam godina neprekidna rada.
Kroz tih sedam godina živjela su i radila na otoku Heard dvadeset i dva čovjeka. – Prikupljeni važni znanstveni rezultati najbolji su dokaz golemih napora svih uzastopnih grupa i smjelih ljudi, koji su se borili s velikim teškoćama na najosamljenijem otoku svijeta.
Ken Dalziel vršio je 1953, na otoku Heard službu radiotelegrafskog nadzornika. U to je vrijeme napisao poglavlja ove knjige kao niz pisama dvojici svoje djece. Nakon njegova povratka u Australiju nagovorio sam ga da ih objavi, jer iz njegova jednostavna i dobrodušna pričanja današnja mladež može naslutiti čari tog najzanimljivijeg otoka i osjetiti bar malo onog pustolovnog duha, koji nagoni ljude, da na njemu žive i rade.
Australiji su potrebni mladi i snažni ljudi, koji se ne će bojati da se otisnu izvan granica gradske udobnosti. Antarktik je baš jedno od mnogih polja, na kojima se stječu uzbudljiva i zahvalna iskustva svakom čovjeku odvažna i pustolovna duha.
Uvjeren sam, da će ovo djelo podstaći australsku mladež, da se ponovo zadoji duhom davnih krčilaca putova i hrabro zakroči k novim dostignućima.
P. G. LAW, upravitelj Antarktičkog odsjeka u Odjelu vanjskih poslova