Slavonijo, zemljo plemenita

• s posvetom autora
• izabrao i priredio Ivo Hergešić
• likovno opremio Ivan Picelj

S ovitka:

Usporedo sa traganjem za kulturnom baštinom nepoznate i stoga ne priznate Slavonije nastaju stihovi nadahnuti rodnim krajem; njegovim ljudima, tegobama i ljepotama koje su specifično slavonske, uvjetovane geografijom i historijom, ekonomikom i politikom.

Činjenica da je da je kipar, slikar i grafičar dometnuo svojim sredstvima izražaja još jedan medium, pjesnički u direktnom smislu, dakle, književni, začudilo je, dabome, i one koji Te poznaju ili su držali da Te po znaju. Mene si, priznajem, iznenadio  – ili kako bi rekao A. G. Matoš –  ugodno, vanredno ugodno razočarao. Da stihotvorac-početnik tako umješno vlada pjesničkim zanatom, da sigurnošću mjesečara hoda po rubu, da spretnošću akrobata hoda po žici, da prevladava kao od šale prepone za koje bi se drugi, iskusniji i oprezniji, zakačio, to nije svakodnevna

pojava. O Tvojoj metrici, Tvojim cezurama i kadencama, slobodnim stihovima koje podržava nutarnji ritam, Tvojoj metaforici koja je diktirana predmetom o svemu tome moglo bi se kazati i više. Pa Tvoje bogatstvo vokabulara koji je diskretno obojen dijalektalnim govorom, Tvoje majstorska baratanje aliteracijama i asonancama, bojama vokala, Tvoje nutarnje rime koje se rekao bih same nameću – to su elementi, neki od elemenata koji bi zaslužili učenu analizu. No vjerujem, čvrsto vjerujem da će čitaoci i slušaoci (pogotovo slušaoci) Tvoju poeziju i bez toga osjetiti i primiti.

(Iz predgovora)