Iz uvoda:
Oprostite, imate li kakvih dugotrajnijih problema s vidom? Nemate. Shvaćam. U tom slučaju, budite tako ljubazni i ponovno pročitajte naslov. OK. Sada preskočite uvodnu riječ i oredite na iduće poglavlje. Hvala.
Ne mogu vjerovati. Još uvijek čitate, iako sam vas zamolila da ga ne pročitate!
Vidite, kad sam započela rad na ovoj knjizi, prijateljica me je upitala dokle sam stigla s pisanjem i odgovorila sam joj da se nalazim na uvodnoj riječi. Prijateljica je prezirno odmahnula rukom i uvjerila me da nikad nije pročitala nijednu uvodnu riječ i, koliko ona zna, to nitko nikad ne čini. Potakla me na razmišljanje. Budući da sam željela da se moja uvodna riječ pročita, zašto je ne bih iskoristila kao dokaz za svoju tvrdnju?
Činjenica da uvodnu riječ niste morali pročitati učinila ju je nadasve neodoljivom – uostalom, vi je još uvijek čitate, zar ne?
Napomena: Što se više trudite nešto izbjeći, to će vam manje uspijevati.