Pjesničko umijeće

U djelu Pjesničko umijeće (L’Art poétique, 1674), Boileau obrazlaže svoju estetsku doktrinu, s nizom pitanja koja se nadovezuju na pojam ljepote i umjetničkoga stvaranja. Boileau je ljepotu izolirao do apstraktnog pojma, ne povezujući je s ostalim elementima u okviru civilizacije u kojoj se javlja. Boileau je kanonizirao estetske zakone, nastojeći dokazati da je ljepota stalna, nepromjenljiva i prema tome univerzalna i istinita. Po Boileau ništa nije lijepo što nije istinito, a istinito je sve što je naravno, pa je prema tome nasljedovanje naravi prvi preduvjet svake ljepote.