- potpis prijašnjeg vlasnika na naslovnoj stranici
S ovitka:
Patrijarhova jesen imaginarna je biografija nekog latinskoameričkog diktatora, pisana u obliku dugačkog i skokovitog unutrašnjeg monologa. Nije lako pratiti i povezati sve niti tog romana, ali očigledno je obraćanje (u drugom licu) protagonistu, generalu i predsjedniku vlade. Nadasve je dojmljiv i niz epizoda rijetke silovitosti: od kolektivnih umorstava, atentata, odmazdí, smrtnih kazni do prizora erotskog nasilja ili senilne nemoći. Ako je Faulkner kao uzor zamjetljiv i u Márquezovim počecima, ovdje je njegov utjecaj još izrazitiji, a i tipična piščeva rečenica – razgranata, polivalentna, eksperimentalna – doživljuje u ovoj knjizi svoj apogej.
Kronika najavljene smrti, kratki kriminalistički roman, zasad je posljednje Márquezovo objavljeno djelo. Za razliku od prethodnoga, u ovome djelu autor teži komunikativnijem izričaju, a i sama je fabula, upravo pučkog karaktera, tipična za “crnu kroniku” južnjačkih krajeva: zločin zbog povrede časti, odnosno oduzete nevinosti. Márquez je sam kazao- da njegov postupak nalikuje tehnici talijanskog prozaika Leonarda Sciascije, to jest da koristi mogućnosti “krimića” kako bi razotkrio funkcioniranje sredine i pružio snimak jednog društvenog mikrokozmosa. Izvornu narativnu metodologiju, međutim, prepoznat ćemo u “zaustavljenim” sekvencama elastičnog, gotovo nadrealnog shvaćanja vremena.
(Iz recenzije Tonka Maroevića)