Onkraj razuma

S ovitka:

Rijetko je koja žena tako tvrdokorno i bezobzirno koračala putom vlastitog spontaniteta kao što je to činila ova razmažena, samovoljna i lakomislena Kanađanka. Potičući iz veoma dobrostojeće i ugledne obitelji, koja joj je osiguravala bezbrižno djetinjstvo, stjecanje naobrazbe u najboljim kanadskim školama, visok životni standard i društveni status, Margaret je nemilice grabila prednosti svog socijalnog podrijetla.

Njezina životna priča, sa stanovi tim mutacijama, podsjeća na onu o Buridanovu magarcu. Tek, “sijeno” je bilo posvuda, na svakom se »plastu« zasitila i – ostala prazna! U životnom luku koji je opisala, od »djeteta cvijeća« u komunama narkomana, preko »prve dame« Kanade, do »hajlajferice« i mondenke koja, na kraju, glumu iz vlastitog života nastoji unovčiti na filmu, nije propuštala zadovoljiti bilo koji od svojih prohtjeva, te ignorirati gotovo sve ljudske i društvene vrijednosti, čak i “tabue” (napustila je troje djece). Nikada i ničim nije bila zadovoljna, nije znala što hoće, ali je to htjela – odmah!

Pa ipak, njezina autobiografija na pisana uz obilnu pomoć Caroline Moorehead, nije nezanimljiva. Baš naprotiv. To je čas iskrena čas prenemažuća ispovijest jedne zbrkane i protuslovne, ali inteligentne hedonistice, koja uza svu prozirnost svojih nastojanja da kozmetizira vlastiti “image”, sadrži prilično vjerodostojne i zanimljive reference o miljeima u kojima se kretala i ljudima s koji ma je živjela ili ih susretala. A ta sce na je u najmanju ruku veoma pro strana i živopisna: obiteljski, akademski i politički krugovi u Kanadi; »djeca cvijeća na sveučilištu, u Maroku i “po Evropamas”; kanadska i svjetska društveno-politička elita; vedete “high-lifea” i “show-businessa”. Za svakog ponešto.

Usporedbe sa životopisom Jacqueline Kennedy su napadne, pa ipak ne idu u prilog Margaret.