Ljubav sudski podijeljena

• knjiga je otpisana iz knjižnice

S ovitka:

Ivana je pripala meni. Naš hod do izlaza nazvao sam smrt. U debelu knjigu ljudi upisaše naša imena kao gubitnike ljubavi. Nisu oni krivi. Ana je željela rastavu braka. Ona je predala zahtjev i danas su ti ljudi službeno i pred zakonom omogućili ostvarenje njezine želje. Za nekoliko dana dobit će od suda i punomoćnu presudu da ima pravo otići od nas. Tu istu presudu dobit ćemo Ivana i ja, iako je nikad nismo željeli.

Još samo nekoliko minuta traje hod utroje. Na izlazu, iako smo još uvijek zajedno stajali i bili jedni drugima tako blizu, ostvarivala se gorka istina – ovim činom, prije nekoliko minuta, meni i Ivani oduzeta je svaka nada. Odlazi žena koju volim, odlazi majka koju Ivana voli. Preostade nam još gledati njezino odlaženje…

Ostajala je iza nas velika zgrada. Zgrada za koju bi se s pravom moglo reci- svi vi koji ulazite u nju želeći dobiti rastavu braka, ostavite na samom ulazu svaku nadu, jer izlaskom iz te zgrade počinje pakao koji ne prestaje. Počinju nas progoniti suze naše djece koja rastavu braka ne priznaju. Svi vi koji mislite da će vam rastava braka donijeti željeni mir ili prestanak patnji – samo ste djelomično uspjeli. Sva nepostavljena pitanja i prešućeni odgovori vratit će nam se u našoj vlastitoj djeci. Pitanja će biti sve glasnija, a naši odgovori sve kraći…

Zakopajte grobara ljubavi, moja djeco. Nemojte donijeti cvijeće, jer ono bez ljubavi vrijeđa. Ostavite me sama ležati tu. Možda će netko i meni upaliti svijeću milosrđa. Ako to nitko ne učini, učinit će ljubav u koju sam uvijek vjerovao. Upalite jednu svijecu milosrda životu bez života. Upalite jednu svijeću . milosrda – ljubavi sudski podijeljenoj i njezinim žrtvama. To je moja oporuka…