S korica:
Fichteova filozofija je ujedno nauk znanosti i nauk mudrosti, nauk koji traži da bude življen i da ljudima podari nov duh izvjesnosti. Bio je izraz obnovljenog duhovnog svijeta, no trebala su mu djelotvorna sredstva da od puke teorije postane živom mudrošću, i taj nauk je od samog svog nastanka tragao za takvim sredstvima. Ranije duhovne obnove poput franjevačke, pa i sama reformacija imale su u crkvi svoje prirodno i najživotnije sredstvo utjecaja na cjelokupni narod. Humanizam 15. i 16. stoljeća, koji je prvi raskrstio sa crkvom, već zbog toga je morao ostati dalek narodu. Potom je opet, početkom 18. stoljeća, prosvjetiteljstvo strastveno težilo da zahvati i sam pûk, ali je odnos obrazovanosti spram crkve već bio nepovratno narušen. […] Zatim je nastupio veliki potres prosvjetiteljskog svijeta koji su izazvali Rousseau i Herder, otpočela je obnova obrazovanosti kroz neohumanistički Njemački pokret. Teolog Friedrich Schleiermacher je još našao način da spasi crkvu, ali pored nje stupilo je, s daleko više ugleda, mnoštvo novih načina djelovanja: “kazalište kao moralna ustanova”, opća pučka škola, družbeništvo i – kao jedna od njegovih mogućnosti slobodno zidarstvo, poteklo iz prosvjetiteljstva.
W. Flitner